ASDFGHJK

Imam staze i putokaze  naočale što bistre vid  imam zločin i dokaze  i ono nešto što osjeća stid    Imam jutro u zaleđu  i sunčan dan u prstima  tihu strepnju u naslijeđu  i staru bol u krstima    Imam dim cigarete  natpis "pauza" na vratima  prolazne misli s okusom sjete  što se ne smiruju već…

Nastavi čitanje →

Nikad nisam pročito SNIJEG od ORHANA PAMUKA

nisam pročito ni SNJEGOVE KILIMANDŽARA Ernesta Hemingwaya… mada mi se iz prvog svidja rečenica:»Svatko ima svoju pahulju«, a iz drugog zaključak jednog od recenzenta koji kaže: "Pisanje, žene i lov su odredili njegov život. U potrazi za njima putovao je svijetom od salona boemskog Pariza, španjolskih ratišta do afričkih ravnica. Sada, u sjeni velike planine…

Nastavi čitanje →

JESEN

Jesen ispod pazuha Zvekuše i Prenja  prede maglu…  Rani mraz  na prozorima ostavio tragove još nejaka kista…  Neizgubljena navika ramazanskih sehura otvara oči prije zore…  Pogled umotan u tamu traga za unutrašnjom svjetlošću…  Usne navike na glas muezina opetuju svjedočenje…  Tragovi vode na udovima čovjeka abdestom postaju…  Pružena  postekija prima tijelo u pokornost…  Nebu okrenute…

Nastavi čitanje →

TI ZNAS

Poznavao sam pjesnika koji je živio za dan  kad će stih  postati samo dah  što njegovo će ga lice  osjetit s njenih usana    Poznavao sam mudraca  što je sanjao san  u kom šutnja  škripi pod njenim koracima  u njegovu dvorištu    Poznavao sam vjetar  što je grijao jesenje noći  noseći uzdah mladića  ispod praznog…

Nastavi čitanje →

PETAK

Petak, kad san nakon sabaha ostaviš da bi pogled počastio redovima Svete knjige…još dobrano ispred vreve dana prikopčao svoje misli na božanski server. Uzjogunjenoj tjelesnosti i  dunjalučkom htijenju dopustio da se stiša, da vidi i osjeti nesagledive veličine pred kojima, ma kako se vilikim činio sam sebi ni maloćom ne zamirišem… Kad biram iz ormara…

Nastavi čitanje →

DAN

Probuđen pogled na koracima po navici zastalim pred kućnim pragom put neba trag sunca traži, vraća se s osmjehom upućenom kiši. Terasu prelazim sporo dopuštajući usnama da izmole jutarnju dovu prije nego li niz sitni vez stepenica zakoračim u susret dnevnim obavezama…  Ruka srca ponesena lijepom havom izvi svoje tanke prste i zavuče ih u…

Nastavi čitanje →

Jedan post i nesto vise

Potraga za svetim nikad se ne prekida u ljudskoj potrebi. Žudimo za svetima mjestima, za kapijama jerusalemskim, za ulicama medinskim, za mirom mekanskog harema… upiremo se skinut jameniju dunjaluka s naših usana i necjeđeno piti sveto vrijeme ramazana, mubarek dana i mubarek noći… I kad se udaljimo, busenom trenutnog prekrijemo čula kojima sabi sebe slušamo,…

Nastavi čitanje →

nastavak

Ne dođe mi odavno, ni u snu ni na javi,  veliki Hajjam. Tek, pod jastukom, noćas, kad glava se iz kratkotrajna sna prenu, zatekoh ispisane listove za koje mnijem da njegovo su djelo:   Zapiši svoje grijehe, zapiši da ih samo dobra djela brišu, i smjerna dova očiju suznih. Zapiši da san nadomiješta pravo viđenje i…

Nastavi čitanje →