segvdtz

dobrom mi došli


18.10.2010.

to be or teoba

Čime vi pravdate one trenutke, misli, postupke i riječi u njima izgovorene KOJE negdje unutra označite kao: nako, nebitne, pauze u bivanju onog što inače mislimo da jesmo? I ko smo tada kad mislimo da nismo?

 

I DA LI JE ŽENAMA  ČVRST KARAKTER  POŽELJNA OSOBINA MUŠKARCA.

18.10.2010.

nastavak

Ne dođe mi odavno, ni u snu ni na javi,  veliki Hajjam. Tek, pod jastukom, noćas, kad glava se iz kratkotrajna sna prenu, zatekoh ispisane listove za koje mnijem da njegovo su djelo:

 

Zapiši svoje grijehe, zapiši da ih samo dobra djela brišu, i smjerna dova očiju suznih.

Zapiši da san nadomiješta pravo viđenje i zapitaj oči zašto ga ne sanjaju.

Zapiši da jutro počinje ustankom protiv sna i lijenosti, korakom ka vodi čistećoj, ka molitvi , ka ćitabu nebeskom gdje ostavljaš zapis o sebi danas za svoje sutra.

Zapiši da voliš bijelo tamo gdje bijelo boja najljepša, i crno tamo gdje crno je najljepše.

Zapiši sreću jutra u vunu magle umotana. Ovo vreteno dana tebi je dato, zavrti ga.

 

Poljubi trag čela svoga na turbi svojoj i trag njen na čelu svome.  Poljubi evlad u san zamotan, halal podaren i majku budnu nad šoljom čaja.

 

Zapiši da voliš ovo sobu, ovaj plafon i pod na kom klečiš.

Zapiši da voliš ova vrata i ovaj prag, ovaj prozor i ovaj pogled.

 

Zapiši da voliš ovu rijeku i zemlju kojom teče, njena brda i dolove, njene škripe i goleti, njene vjetrove i oblake.

Zapiši da voliš blagu ćehru svoga komšije, dedinu šutnju i nenin vječni osmjeh, zarudjelu travu na očevu mezaru, njegov šehadet i svoj put kojim si ga  nastojao stići.

Ponesi prostirku duše, na prozor jasnosti, istresi hale i ponose što za potku ti utkani nisu, izvadi miris iz desnog džepa i spusti ga na žilu kucavicu lijeve ruke.

Prisjeti se  svog Resula,

Prisjeti se Grada znanja

i krvavog dojenčeta na rukama tvog imama.

Prisjeti se da ga ljubi

dok mu suze život išću

Prisjeti se golim mačem na dušmana da kidišu.

Prisjeti se  šehadeta Ehlul-bejta na Kerbeli

kad na srcem tvog Resula lešinari su letjeli.

 

Prisjeti se Huseina

uplakanog Abidina

Muhammeda i Sadika…

Foče, Žepe i Zvornika

Ponosnoga Krajišnika

i dlanova  što na kesten

mirišu te na granici.

 

Probudi se znakom jasnim prije nego s kućnih vrata kročiš u san dunjalučki, u varku vještu, u lov na  sjene što bježe pred onim koji ih goni i dahću za vratom onom ko ih se kloni. 

I gdje ti je spisak onih kojima si, u ime Boga,  ljubav svoju poklonio. Znaš da si im dao dio srca i da ti je pazit na njih kao i na sebe.

Hajde, ustani, turbu svoju u džep košulje spremi, osmjeh na lice zadjeni u lijevo glavu zakreni i sam sebe imenom predaka zovni.

Taibe ibn Halile ibn Ahmete!

Pogledaj desno i imenom potomaka se oslovi!

Taibe ebu Ali, Ebu Ejdi Hasane!

Dan u koji ćeš kročit i zemlja kojom ćeš hodit prostrana je i za osmjeh i za bol i za dobro i za grijeh, izađi i zahvati prema ahu srca svoga.

I moli Boga da sinovi tvoji u godinama mladosti kad  drugove obić pođu, ne idu stopama tvojim do šehidskog mezarja, nego putima ravnim na veselja njihovih svadbi.

<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
4437

Powered by Blogger.ba