segvdtz

dobrom mi došli


19.10.2010.

JESEN

Jesen ispod pazuha Zvekuše i Prenja  prede maglu...
 Rani mraz  na prozorima ostavio tragove još nejaka kista...
 Neizgubljena navika ramazanskih sehura otvara oči prije zore...
 Pogled umotan u tamu traga za unutrašnjom svjetlošću...
 Usne navike na glas muezina opetuju svjedočenje...
 Tragovi vode na udovima čovjeka abdestom postaju...
 Pružena  postekija prima tijelo u pokornost...
 Nebu okrenute ruke dove traže jamca za ovodnevne nade...
 Očekivanja dana utapaju prste u zadovoljstvo s Božijom sudbinom.
 Ruka na šteci,  rezak zvug ključem pokrenute brave i još jedna utrka s preponama.
 
 Jedan se glas ugasio u meni. Glas  bez kojeg sam mislio da ne mogu. Suhih usta i gladna stomaka  tupo gledam u pepeo na ognjištu gdje on gorio. Sustežem suzu u oku bojeći se da će klizne li niz lice ugasiti i zadnji tračak nade da negdje, u tom pepelu još vrele su žiške što porodiće plamen... Presahlo korito kojim su mi doticale riječi tog glasa nudi sjećanje, prelijepe nizove riječi od kojih je srce poskakalo u kasu pretrčavajući poljane tuge u lahkoj trci za suncem, osmjehom i mirom.
 Već nekoliko jutara nema tog glasa.Znam da njegove glasnice i usne što ga uobličavaju i dah mu daju, još dišu... samo  ne više dovoljno glasno za mene... Prisjećam se zadnjih riječi: Sabah je, ustaj, dobit ćeš čvoku.
 
 Jesen ispod pazuha Zvekuše i Prenja prede maglu...
 Rani mraz  na prozorima ostavio tragove još nejaka kista...
 Neizgubljena navika ramazanskih sehura otvara oči prije zore...
 Pogled umotan u tamu traga za unutrašnjom svjetlošću...
 Usne navike na glas muezina opetuju svjedočenje...
 Tragovi vode na udovima čovjeka abdestom postaju...
 Pružena  postekija prima tijelo u pokornost...
 Nebu okrenute ruke dove traže jamca za ovodnevne nade...
 Očekivanja dana utapaju prste u zadovoljstvo s Božijom sudbinom.
 Ruka na šteci,  rezak zvug ključem pokrenute brave i još jedna utrka s preponama.

19.10.2010.

TI ZNAS

Poznavao sam pjesnika koji je živio za dan
 kad će stih
 postati samo dah
 što njegovo će ga lice
 osjetit s njenih usana
 
 Poznavao sam mudraca
 što je sanjao san
 u kom šutnja
 škripi pod njenim koracima
 u njegovu dvorištu
 
 Poznavao sam vjetar
 što je grijao jesenje noći
 noseći uzdah mladića
 ispod praznog pendžera
 
 Poznavao sam dan
 što nije znao za mir
 dok mi se na srce
 ne spustiše tvoje riječi


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 10/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
4437

Powered by Blogger.ba